Komentari da/ne?
< lipanj, 2007  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

layout for myspace



Image Hosted by ImageShack.us

"Nastojim ne izgubiti smisao za humor
jer nas jedino šala može izmiriti s groteskom života
i jer dok se čovjek može smijati još je na sigurnome."
Michal Viewegh


Image Hosted by ImageShack.us

Zašto dišem...:
Adorned Brood, Albert King, Alice Cooper, Arcturus, Bad Company, Beck Bogert & Appice, Black Sabbath, Blood Sweat & Tears, Bloodhound Gang, Bob Dylan, Bobo Stenson Trio, Burzum, Cactus, Canned Heat, Chuck Berry, Code, Corvus Corax, Cranberries, Cream, Creedence Clearwater Revival, Danny Elfman, Darko Rundek, David Bowie, Deep Purple, Dire Straits, Desiderii Marginis, Dropkick Murphy's, Drugi Nacin, Dubliners, Duran Duran, Elvenking, Elvis Presley, Emerson Lake & Palmer, Emperor, Enisferum, Enya, Eric Clapton, Fever Tree, Flogging Molly, Frank Zappa, Garbage, Grand Funk Railroad, Grateful Dead, Gustafi, Haustor, Heol Telwen, Hladno Pivo, Immortal, In Slaughter Natives, Iron Butterfly, Iron Horse, Jeff Beck, Jeff Buckley, Jefferson Airplane, Jethro Tull, Jimi Hendrix, John McLaughlin & Shakti, Johnny Cash, Johnny Winter, Jose Feliciano, Joy Division, Kenny Wayne Shepherd, King Crimson, Kyuss, Led Zeppelin, Limbonic Art, LOTR Sdtr., Lou Reed, Lynyrd Skynyrd, Manu Chao, Meshuggah, Misfits, Modest Mouse, Modest Petrovic Musorgski, Moonsorrow, Motorhead, Muse, Nevermore, Norah Jones, Oasis, Opeth, Pat Travers, Peccatum, Petar Iljic Cajkovski, Pink Floyd ,Pips Chips & Videoclips, Placebo, Pulp Fiction Sdtr., Queens Of The Stone Age, Radiohead, Ray Charles ,Rock n' roll ('50.), Rolling Stones ('64.-'71.), Santana, Sephiroth, Shamrock Rovers, Simon & Garfunkel, Skid Row, Skyclad, Steppenwolf, Stevie Ray Vaughan, Superhiks, Tamara Obrovac, Tangerine Dream, The Allman Brothers Band,The Doors,The Killers, The Spores, The Strokes, The Velvet Underground, Thin Lizzy, Tiamat, Tool, Tom Waits, Ulver, Uriah Heep, Vanilla Fudge, Ved Buens Ende, Warhorse, Whishbone Ash, Yes, '80ties
...


"O ne, nije mi nimalo laskao. Možda mu baš stoga i ne vjerujem ništa od svega tog što mi je govorio."
Slika Doriana Graya, Oscar Wilde


Image Hosted by ImageShack.us

I sve drogirane, pijane i siromašne
Okupi svevišnji jednom godišnje
Pa kaže, dečki sori, za vas nemam bolje dane
Mogu vas pretvoriti iz lopova u kleptomane!


Image Hosted by ImageShack.us

Swen
Petrušićka
Marija
Mala Ana
Sven
Pavle
Eleonora

"Daj mi kino" peticija
PCVC
Banksy
Make Poverty History

Image Hosted by ImageShack.us

U čast Frankinim najluđim i najkul i najčru martama.

"Funeral Blues"

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last for ever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.

W.H. Auden


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
Anders Jormin, kontrabasist Bobo Stenson Tria

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

ponedjeljak, 11.06.2007.

I'm going up the country, baby d'you want to go?

Image Hosted by ImageShack.us

Provozajmo se, dragi

Image Hosted by ImageShack.us

Kroz krajolike snova

Image Hosted by ImageShack.us

Plešimo

Image Hosted by ImageShack.us

Istaknimo se kontroveznošću

Image Hosted by ImageShack.us

Popij koju čašicu za život, dragi

Image Hosted by ImageShack.us

Nemojmo čekati da bude kasno

Image Hosted by ImageShack.us

Pustimo glazbu da nas ponese

Image Hosted by ImageShack.us

Zaljubljujmo se

Image Hosted by ImageShack.us

Prihvatimo se kakvi jesmo :P

Image Hosted by ImageShack.us

Budimo iskreni prema drugima, ali i prema sebi

Image Hosted by ImageShack.us

Zalažimo se za pravu stvar

Image Hosted by ImageShack.us

Smijeh je bitan, dragi, nemojmo odrasti

Image Hosted by ImageShack.us

Otputujmo zadovoljni

Image Hosted by ImageShack.us

Let's take a ride, darlin'

| 16:12 | 15 of you waved... |

petak, 18.05.2007.

the Masterplan


Koreografija za završni ispit maturanata plesna škole uz kodo kao glazbenu pratnju natjerala ga je da pusti suzu. On je kontraverzan, ne potiskuje osjećaje. Ionako sada ima curu, ne treba biti lijep i reprezentativan u svakom trenutku. Desetak djevojaka kretalo se, uvijalo, očima punim čiste ljepote, iz njih je prtštala gracioznost. Bijela svjetlost visokih prozora unaprijeđivala je scenografiju i blago se spuštala kao nešto božansko na njihova znojna lica. Znojna lica s grimasama neokaljanosti. Umjetnost plesa tjera ih na iskonsko, svaka kretnja njihova je i ničija druga. Zelene hlače motaju im se oko nogu, u pogledu promatrača pretvaraju se u svježe granje na vjetru. Sve je naprosto nježno. Netko je jednom rekao kako čovjek ne može biti zao dok stvara glazbu. On je zaključio kako se to jednostavno mora odnositi i na ples, jer nemoguće je zamisliti da u ijednoj od umjetnica postoji išta osim jednostavne, čiste, neokaljane ljepote. Osjećao se bestjelesnim. Meko su podigle ruke u zrak posežući za milošću, posežući za savršenstvom, posežući za onim božanskim u svakome od nas. Promrmljao si je u bradu kako ništa na ovome svijetu ne može zamijeniti umjetnost. Ima čari u znanosti, svijesti o realnom stanju ljudske stvarnosti, osjećaju nadmoćnosti u čovjeku jer zna dublji sloj jezgre svih stvari, no u dvoboju s preplavljujućom bujicom ljepote koja se osjeća kada se osjećaji otpuste s lanca, on je bio uvjeren kako bi radije ostao u tami neznanja nego u hladnoći bezosjećajnosti. Vrhunskim likovnim umjetnicima dakako smatrao je ekspresioniste, koji su se ugledali na radove djece i mentalno zaostalih, smatrajući da su oni, kao blegoslovljeni neznanjem, jedini potpuno u mogućnosti izraziti svoje emocije onakve kakve uistinu jesu u njima. S druge strane, javila se u njemu ona vječita opreka zaključcima (a poznato je da su ljudi koji mnogo znaju svjesni količine svog neznanja, stoga preispituju svoje zaključke i odluke); može li čovjek u potpunosti osjećati bez da iskusi sve, i dobre i loše, strane života? I nije li za određeni stupanj iskustva potreban i određeni stupanj znanja?
Naglas je iskomentirao koliko mrzi paradokse. Nekoliko sredovječnih žena se okrenulo i prijekorno ga pogledalo. Tko ste vi da me tako gledate, pomislio je, kao da vi znate nešto o plesu i umjetnosti! Ovdje ste samo da ocijenite uspjeh svojih potomaka, jer su vas kćeri molile da dođete, da pokušate proživjeti djelić onog duševnog orgazma koje one osjećaju, no jedino što vi vidite je nekoliko djevojaka kako se zanimljivo kreću, jedino što čujete je Bachova fuga u D-duru, jedino što osjećate...Osjećate li? Čim me tako gledate vjerojatno znači kako ste površno prošle kroz život, cijeneći samo moralne vrijednosti nametnute od strane roditelja i društva. Jeste li se ikad potpuno ispraznile, do kraja, da ostanu samo i jedino blaženstvo? Bez misli? Bez tuge, bez euforije, bez razočaranja, bez uzbuđenosti, čak bez ljubavi? Samo čista ljepota. Takva da je teško disati.
Pljesak. Otresao je glavu i ostresao je misli, pomalo bezuspješno doduše. Zagrlio je sestru i saznavši da će ostati slaviti s ostalim plesačicama, sam se zaputio kući.
Hodajuću užarenim asfaltom i osjećajući jaku vrtoglavicu i malaksalost uzrokovane prehladom, pokušava posalgati misli. Posalgati misli slično je kao staviti ih na papir. I u jednom i u drugom slučaju treba ih najprije uobličiti, treba ih organizirati i zaokružiti u smislenu cjelinu sa značenjem i poantom. Zapravo je pisanje samo fizička forma misli. Ne bi li se trebalo zato književnost svrstati pod obrt? Obrada misli. No postoje neka pravila, neke forme, postoji neka strategija koja se upotrebljava da bi nastao tekst nazvan književnim djelom. Dakle nije obrt...možda znanost? Znanost pisanja. Istina je, naravno, da pisac iznosi svoje osjećaje. No reprodukcija njegovog teksta nema iste posljedice kao primjerice slušanje jednog glazbenog komada, i gledanje plesne predstave. Tekst, htio-nehtio, tjera ne razmišljanje. Nakon književnog djela čovjek stavlja sivu tvar u pogon i razmišlja.
Udubljen u svoje misli nije shvatio da je sunce već na umoru. Nije shvatio da je pješačio cijelim putem. Jedino što je shvatio, bila je njegova odluka da odsad smatra književnost umjetničkom znanošću. Ili znanstvenom umjetnošću.

| 15:49 | 9 of you waved... |

srijeda, 09.05.2007.

Tea

9.5.1991. bio je datum fatalan za svijet.
Rođena je Tea.
Tea je moja najbolja prijateljica i golema podrška već 5 godina.
Pet godina imam čast biti i njoj najbolja frendica.
Mislim da je suvišno išta govoriti o njoj.
Tkogod je upozna, misli o njoj sve najbolje.
Nitko je ne može zamijeniti.

Tea, nadam se da znaš koliko te volim! kiss

Image Hosted by ImageShack.us

| 00:06 | 6 of you waved... |

utorak, 01.05.2007.

Deus?

"Sveučilisni profesor postavio je svojim studentima pitanje:
Je li Bog stvorio sve što postoji? Jedan student smjelo mu je odgovorio: Da, Bog je stvorio sve što postoji!
Bog je sve stvorio? Upita profesor još jednom.
Da, profesore. Odgovori student.

Profesor će potom: Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji, a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!

Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još
jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit.

Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati. Naravno, odgovori profesor.

Student ustane i reče: Profesore, postoji li hladnoća?
Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?

Studenti su se zahihotali na kolegino pitanje.

Mladić je odgovorio: Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsutnost topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prenosi energiju.
Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.

Student nastavi s pitanjem: Profesore, postoji li tama?
Profesor odgovori: Naravno da postoji.
Student će na to: Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsutnost svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se posluziti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla moze prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti je.
Kako možete znati koliko je odredjeni prostor mračan? Mjerite količinu
prisutnog svjetla. Nije li to točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da
opišu što se događa kada nema svjetla.

Na kraju, mladić upita: Profesore, postoji li zlo?
Sad vec pomalo nesiguran, profesor odgovori: Naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešče u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima. U zločinima i nasilju diljem svijeta. Te manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.

Na to će student: Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsutnost Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam koji su ljudi stvorili da opišu odsutnost dobrote. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi, koje postoje baš kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsutnosti topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.

Profesor je sjeo.

Mladić se zvao Albert Einstein."


Iako sam primila sve bitnije katoličke sakramente (krštenje, pričest, krizma) sebe definitvno ne smatram kršćankom. Katoličku crkvu iznimno ne volim, no naravno da to ne povezujem s osobnom vjerom. Smatram da vjera ne bi smjela imati nikakva pravila, iako su neka osnovna moralna načela sakupljena iz mnogih zakona svjetskih religija. Također smatram da svi monoteisti vjeruju u jedno te isto "biće", "pojavu", kako god to želite zvati.
Osobno vjerujem u teoriju evolucije, i koliko god to malodušno zvučalo, vjerujem da smo svi "nastali od bakterija". No to ne znači da nismo nešto više od njih. Po nekim iskonskim karakteristikama trpam ljude pod životinje i ne podnosim našu potrebu za manipulacijom i mišljenje da smo najviši na evolucijskoj ljestvici. Iznimno poštujem prirodu, i na jedan suludi način vjerujem da nakon se nakon "smrti" sva živa bića ujedinjuju s prirodom. (primitvno postavljeno; nešto tipa lebdenje među drvećem, ne znam kako da to objasnim). S druge strane, ne isključujem potpuno mogućnost da postoji neki ultimativni svemogući oblik života, ako se može tako nazvati, no u tom slučaju bih naginjala deizmu - sumnjam da se petlja u naše živote.
Ne vjerujem u sudbinu, u slučajnosti da.

Činjenice, iako zanimljive, nikada ne smatrajte bitnima ;)
Oduprite se racionalizmu. Previše pojednostavljuje stvari.
Fotograf :P

Image Hosted by ImageShack.us

Prvi dio prošlog posta samo je pokazatelj impulzivnog postupka koji je pokrenuo lavinu sranja. Sve se riješilo na kraju, i moram samo reći da je to što sam napisala ispad frustracije, koji nije nužno istinit.

| 20:49 | 7 of you waved... |

nedjelja, 15.04.2007.

Vozimo se niz tobogan

Postao si pravi licemjer. A znaš kako ja ne podnosim licemjerje. A kako si se tek umislio...! Ma nov si čovjek skroz-naskroz. Je li jako pogodila tvoj ego Perina izjava da više ne padam na tebe? Nadam se da je, iako nikad ne možeš biti siguran je li to istina ili nije. Doduše, hraniš ga (svoj ego, da se razumijemo) žvaleći se s osnovnoškolkama mrtav pijan i iskorištavajući frendicu. Jesi faca sad? Po meni nisi, druškane.
I tko je sad papučar? Toliko si israo kad po nekome kad bi slučajno jednu večer proveo s curom/dečkom. A sad u pola 11 odlaziš s curom "doma". Doma, da, naravski. Pa nisam ni ja s marsa pala, iako se tako ponašaš. I sve te eskcese koje si spomenuo potakneš ti, ne ja. Sjeti se Ribnjaka, Anjinog tuluma... I dalje krivi mene...! Pitao si me jesmo si još uvijek dobri. Ja sam rekla da. Lagala sam. Nismo si dobri. Pogledaj nam "odnos". Ti si na to odgovorio da ti je to važno. Je li? Ja nemam takav dojam. Fućkaj se. Tašti umišljeni licemjerni egotripašu. Neću ti ništa reći u lice jer te ionako ne zanima (jesam to ja rekla, ali se tebi vidjelo na licu) i ne želim da jadan moraš opet imati "ekscese" sa mnom. Nadam se da ćete biti sretni, ti i Judita. Mislim da imate dobre šanse budući da čak razgovaraš sa svojom curom za promjenu. Sjeti se onog:"Meni je super s *****. Ne vidim je, ne čujem je, nemamo zajedničkih tema za razgovor, a kad mi se bari, tu je." Vrlo pohvalno! Majstore. Još uvijek si dobar. Ali zašto to držiš u sebi?

Dok te sunce zove
Dolazi, ja sam na tvojoj strani
Sunčani kralj te osobno zove
Zlatnog dječaka u novoj reklami
Za taštinu
Pa okreni leđa svojoj najboljoj mani
I tišinu...

Kako je važno upoznavati nove ljude i širiti svjetonazore! Čovjek se naprosto ne može razvijati kada je zatvoren u jednu okolinu i ni ne pomišlja na promjene. Loša je stvar upasti u kolotečinu i ne nalaziti izlaz. Ja sam primjerice jedan odugačak period konstantno radila iste stvari, izlazila na ista mjesta s istim ljudima, slušala istu muziku, imala istu "životnu filozofiju". I dosta mi je svega. Nekoć sam mislila da se nikad neću umoriti, da mi je fenomenalno i da je to pravi život. A zaboravljala sam da imam 16 godina i da ću još mnogo puta promjeniti društvo, bend, mišljenje, najdražu cugu. I sada shvaćam da ona prijateljstva koja sam gradila s ljudima u protekle dvije godine neće samo tako nestati ako triput ne izađem s njima van, i da moram malo vidjeti svijeta.
I konačno shvaćam taj prokleti put odrastanja koji me muči. Svako malo si u nešto uvjeren. I onda pročitaš, čuješ, vidiš, pa shvatiš i naprosto modificiraš ili čak promjeniš to svoje uvjerenje. Gledam unatrag i zaključujem da ništa nikad nije onako kako se čini. Jer sam sad sigurna. A to će se jednom s vremenom pokolebati. Svijet je skrojen od ljudskih uvjerenja. Ona variraju. I što na kraju dobivamo?

Murphyjev zakon: kriška kruha uvijek pada na namazanu stranu.
Mačka se uvijek dočeka na noge.
--> Ako bacimo s visine mačku s namazanim leđima ona će nastaviti lebdjeti stacionarno i dobivamo perpetuum mobile.
:D


Image Hosted by ImageShack.us

| 12:31 | 14 of you waved... |

četvrtak, 22.03.2007.

Eleanor Rigby

Ponosna "vlasnica" ove javne drkotvorevine koju svi mogu pročitati (znam da ovo čitaš, TATA) usrdno moli posnosne "vlasnike" pokušaja definiranja nekog stava o navedenoj drkotvorevini da je NE zamaraju porukama koje joj na bilo koji način insinuiraju da je možda nekim pukim slučajem prošlo nešto više od vremena koje je prihvatljivo tim ljudima bez ikakve životne zanimacije, stoga zapravo čitaju, otkad je zadnji put pisala, jer, po stoti put ponavljam, UMJETNOST SE NE FORSIRA.

Zaključak: ako netko opet napiše jebeni komentar da oće novi post--
digresija "jebo mu mater čavle isusove, njegov aparatić za zube i onu šiljastu krunu što je nosio"
--uzet ću si božansko pravo na prekidanje životne niti ove ...

Nagradno pitanje: Što stoji umjesto tri točkice? (pogledaj gore, švrćo)

I da... Vaš veliki Um nadasve je inteligentno zaključio da je rješenje te problematične jednadžbe u biti x= drkotvorevina.

I tako smo se danas lupali po glavama s 860 stranica Euripidovih tragedija.
Doslovce, bučice moja.

"Kada ne možeš ništa, osnuj komisiju." W.Churchill

Veoma želim na Lovely Days. Za neupućene, dvodnevni koncert u St.Poeltzenu, 66km od Beča, Manzarek i Krieger (bravo švrćo, the Doors), Uriah Heep, Iron Butterfly, Jethto Tull... vožnja vlakom, spavanje na travi, liver killer, muziku ni neću opet spominjati.

Danas je sve zdola-zbrda
Nos mi curi
I glava mi je tvrda
Sutra ću opet piti
Ništa nikad se ne mijenja
Čak nisam prestala voljeti
I mantat će mi se od lošeg vina
Cigareta će nestati
Ima i čari ova rutina
U travi želim ležati
U umu košmar nemati
I da Sunce opet počne sjati

Rima je a-b-a tikvane.

Kako da čovjek piše o nečemu kad toga nema?

| 22:09 | 28 of you waved... |

ponedjeljak, 05.03.2007.

Sladoled od Griotta i koncert za klavir °1 P.I.Čajkovskog

Kod onih najbitnijih stvari u životu čovjek ne smije naglo odlučivati.
Iako nisam bila svijesna svoje brzopletosti, danas vidim kako sam ohola bila u toj odluci.
Mislila sam da je to najbolje za sve, a u biti je bilo najbolje za mene.
I to ne dugoročno, već u tom trenutku.
Jer sam si u glavi zactrala određenu stvar i nisam dopuštala odstupke.
Osokolila sam se i bila nepokolebljivo uvjerena da je moja opcija najbolja opcija, jedina opcija.
Sjedila sam u sobi, sjene sutona su se igrale na kućama susjedstva. Pogledavši kroz prozor, shvatila sam da ovo mjesto neću još dugo zvati svojim domom. Umjesto romantičarskog pogleda na staru uličnu lampu i pekarnicu Lovrić, gledat ću u prozore dvadesetak drugih stanova moje zgrade. Možda zavolim Ilicu i udaljeno Sljeme, ali teško je u ovom trenu gledati u budućnost.
Kome god sam rekla da se uskoro selim, nadodala sam da jedva čekam.
A zapravo se bojim. Bojim se promjene, i bojim se njenog utjecaja na mene.
I selim se iz većeg u manji prostor. Iz kuće u stan. Iz mira na Ilicu. Kraj instituta za tumore.
Ne bi li za sve bilo bolje da je došao?
Ne znam.
Zašto onda imam osjećaj da bi?
Ne znam ni to.
Zašto onda razbijati glavu oko toga?
E sad........

«Bolje nečastan uzmak, nego častan poraz,» citiram kolegu iz razreda.
Uvijek sam stajala iza te izjave, koliko god da to kukavički izgledalo. Da sam vitez u bajci, nikad ne bih ubijala zmaja za dobrobit sela. Prije bih se odselila što dalje od njega.
Naravno da to ne uključuje odgovornost, čovjek treba snositi posljedice svojih postupaka.
Također ne mislim to u jednom smislu:
Adro i ja smo jednom prilikom razgovarali o tome bismo li, riskirajući pritom svoj život, spasili drugog. Ja sam rekla da to ovisi o osobi, no da ima dosta ljudi koje bih stavila ispred sebe. On je na to izjavio da se tu razlikujemo.
Ovaj primjer nije tu da pljujem po njegovom izboru, dapače, mislim da je njegov odgovor odraz hedonističkog stava prema životu i poštovanja prema samome sebi, što je po meni lijepa kvaliteta, budući da mislim da je čovjek potpuno sretan tek kad prihvati samog sebe i nađe u životu nešto što mu potaklo želju da ostajanjem, «to live for».
No ja sam osoba koja često sebi pretpostavlja druge, i zato bih i jesam žrtvovala dosta toga za ljude do kojih mi je stalo.
Koliko god to 'beživotno' zvučalo, ali prijatelji su moj život. Tek kada se nađem među ljudima sama sebi dolazim do izražaja i imam potrebu iskazati se. Najbolje da ih nazovem poticajem; poticajem za život.
Prošli tjedan smo u školi dobili ponudu za natječaj za dvogodišnju stipendiju negdje u Europi. Odmah sam pomislila kako bi bilo lijepo maknuti se odavde, otići u Norvešku, vidjeti svijeta. Nakon nekog vremena shvatila sam da, iako se lako prilagođavam novim sredinama, bih bila beskrajno tužna, i razmišljala o svojem «društvancu» i kog vraga sad rade. Zato se i jesam pomirila s Adrom. Neki od vas to ne shvaćaju, ali nitko nije savršen (a pogotovo on) i u prijateljstvu se moraju raditi veliki kompromisi.

Poruka dana: Nemojte se opterećivati budućnošću i prolaznošću vremena. Mene to doslovno ubija, ne mogu spavati, ne mogu se koncentrirati, ukratko ne funkcioniram normalno. Što dobiva poptuno suprotni efekt, brinem se oko toga, a dok razbijam glavu, vrijeme kliže kroz ruke.
Volite se.

Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us

| 18:39 | 16 of you waved... |

nedjelja, 18.02.2007.

I fafaj!

Jednostavno ne mogu ne napisati post o njima.
17.2.07. PipsChips&Videoclips, Boogaloo.

Prvi red, skoro sredina, skakanje na jednoj nozi, lakat u glavu, konfeti i perje, Ripper na 30cm. Tea, Bač, Adro, mala Ana, Sven, Dora, Jan, Miki, Člaf. Ne znam jesam li kad toliko uživala na koncertu. Možda na njihovom u Purgeraju :D
Naravski da su onako gospodski kasnili i počeli oko 10 i 15 (zapravo nisam sigurna, bih preeuforična da gledam na sat). Digli su se zastori i jedan po jedan su izašli na stejđ. I počeli. Gravitacija. I ne sjećam se redoslijeda, jer svaki put kad bi počela nova stvar, ja bih zaboravila koja je bila prije. Zapravo vam nemam kaj opisati, trebali ste jednostavno biti tamo. Pipsi su neopisivi. Tri bisa, jelte. I kraj s Bogom. Svirali su i novo, i Shimpoo, i 2x2, i Na putu prema dole, i Supermamu, i Rositu, i Plači, i naravski još toga koliko je stalo do 12 i 16. Euforija me drži još uvijek.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

I neka grad Fafenštajn drhti...

| 18:08 | 7 of you waved... |

subota, 10.02.2007.

Heaven is too crowded

Sigurno se čudite što se nove bljezgarije nastale umnom masturbacijom pojavljuju čak dva dana nakon prošle tvorevine.
Ukratko, smatrala sam bolje iskorištenim vremenom pisanje nego učenje kemije.
Ponovno sam pogledala American Beauty i ponovno ću vam reći koliko taj film obožavam.

- Lester, what are you doing?
- Nothing.
- You were masturbating!
- I was not..
- Yes, you were!
- Alright, so shoot me! I was wacking off. That's right, I was ckoking the bishop, shaving the carrot..Saying hi to my monster.
- That's disgusting!
- Well excuse me, but some of us still have blood pumping through our veins!
- So do I...
- Really? Well I'm the only one who seems to be doing anything about it!
- Lester, I refuse to live like this! This is not a marriage!
- This hasn't been a marriage for years. But you were happy as long as I kept my mouth shut. Guess what, I've changed. And the new me wacks off when he feels horny, cause you obviously won't help me on that department!
- Oh, so you think you're the only one who's sexually frustrated?
- I'm not? Well then come on baby, I'm ready!
- Don't you mess with me mister, I will divorce you so fast it'll make your head spin...
- On what grounds? I'm not a drunk, I don't fuck other women, I don't mistreat you, I've never hit you, I don't even try to touch since you made it so aboundandly clear just how unnecessary you consider me to be! But I did support you when you got your licence, and some people might think that entitles me to half of what's yours. So turn off the light when you come back to bed!


Pogledajte taj film. Ako ste ikad mislili da je prekasno za nešto, da ste prestari, da ste izgubili duh, varate se! Pogledajte taj film.

Sinoć sam ležala u krevetu otvorenih očiju jedno vrijeme jer nisam mogla zaspati. To je česta pojava u zadnjih oko 10 mjeseci. Jednostavno mi se previše stvari mota po glavi i koliko se god meni spavalo, sve se to roji po usijanoj glavici i neće van. Onih 15 balona yoš uvijek visi sa stropa. Izdahnula sam nešto dublje nego inače i apsolutno svi baloni su se zanjihali. Ako jedno dijete može ležeći dahom pomaknuti 15 balona, koliko inače energije ima u čovjeku? Koliko smo zapravo sposobni napraviti? Kako smo zapravo fascinantna bića...Mnogi smatraju da smo jedini na Zemlji koji imaju svijest, mogućnost razboritog prosuđivanja i slobodu odlučivanja. A ni sami nismo svijesni koliko toga možemo promijeniti. Koliko jedan čovjek može napraviti, a kamoli nas 6,5 milijardi. I većina nas misli kako pojedinac ne znači skoro ništa, i većina nas ne zna koliko smo moćni.
Puno ljudi odustaje lako. I život prođe u trenutku, imaš 40 godina, okreneš se za sobom i pitaš se gdje k vragu je to otišlo? Meni već sad brzo teče vrijeme. Pitam se kako će tek biti za 10, 20, 50 godina. Ali to što vrijeme ide, i to što smo sve stariji, ne znači da smo propustili priliku za nešto. Uvijek možeš sam sebe iznenaditi, i kad se to dogodi, shvatiš kako još ima malo mogućnosti.
Bolest današnjeg svijeta je opterećivanje mladošću. Svi žele izgledati mlađe, u većini se poslova traži mladost, već mladi moramo odlučivati o svojoj budućnosti. I svijet se ponaša kao da je 30. rođendan socijalna, poslovna, estetska smrt. No nitko ne razmišlja o tome da sa 30 godina nisi ni na polovici svog života! Iako se s godinama smanjuje lakoća shvaćanja, mogućnost učenja novih stvari, tko kaže da se i to ne može. Tko kaže da se kreativnost smanjuje s godinama? Ja imam šesnaest godina i već se opterećujem vremenom, prolaskom istog, prilikama koje sam propustila, a da ni ne razmišljam kako će u slijedećih, nadajmo se, 50-60 godina mog života naići još najmanje toliko mogućnosti.
Opće je poznato da u životinjskom i biljnom svijetu reprodukcija označava možda čak i osnovnu potrebu živog bića. Ostaviti potomka. Mislim da ako bi čovjek bezuvjetno umro za svoje dijete, onda je sigurno bitno isprobati taj osjećaj. Nije da jesam, ali jednog dana želim. Želim vidjeti kako je to uistinu voljeti nekoga više od svog života. I mislim da je to još jedan osjećaj potreban da bi čovjekov život bio ispunjen. Ali opet, to vjerojatno ovisi o pojedincu.
Nije propast svijeta probuditi se sa 40 godina i shvatiti da je 20 otišlo u vjetar. Onda se ne prepustiš ostatku, nego uzmeš stvar u svoje ruke i potrudiš se da slijedećih 20 bude nezaboravno!

"It's a great thing when you realize that you still have the ability to surprise yourself..."

| 11:25 | 7 of you waved... |

četvrtak, 08.02.2007.

Never underestimate the power of denial

Vrijeme je za novi.
Iako stvarno ne znam o čem da pišem budući da mi život i nije najzanimljiviji u zadnje vrijeme.
Bliski to znaju.
Ukratko, od četiri tjedna, ja ležim tri.
Mogu vam eventualno dati televizijski raspored.
Dobila sam gripu. Osjećam se pomalo kao Jeremija, prvo cvrljim u bolnici, pa doma par dana da se pilagodim na vanbolnički zrak, pa škola moćnih tjedan dana (!), i onda 39,2°. Yaaaaaaaaay! The joy of life. Brijem da već ličim na krticu jer cijele dane ležim u mraku. Dobit ću hematome po leđima od ležanja.

Pročitajte sad opet gornji odlomak. Zvučim li...hipohondarski?

Primjer prave brižne majke.
Kuriš temperaturu iznad 39, ne možeš oči otvorit, hladno ti je jako. Mama dođe doma s posla, pilatesa i tečaja dobre volje negdje navečer, stavi mokre ručnike na glavu i zapešća i kaže da ju slobodno pozoveš kad ti nešto treba i ode igrati intelektualno poticajnu igru spider solitaire na laptopu. Dozoveš je da ti donese čašu vode jer baš i nisi u stanju sam otići po nju (ne zaboravi da si pritom i na štakama!). Preko volje ti donese čašu vode. Malo kasnije osjetiš da se oblog na glavi zgrijao do tjelesne temperature. Zamoliš je da ga ohladi. A njoj je to takav GOLEMI problem, i ti nju stalno nešto gnjaviš..I bitno je da ti radi društvo nakon što si sam ležao u mraku pet sati!

Napunila sam 16. Osjećam se starije, zrelije, mudrije, lukavije, zgodnije, i općenito bolje!
Još da me nije uhvatila gripa tri dana nakon rođendana možda bi dio navedene tvrdnje i bio prihvatljiv kao točan. Prošla sam super, ove godine su svi darežljivi. Najviše su mi se svidjele dvije stvari; Tein Gerald (nacrtani, jer mi mama ne da da imam pravog; Gerald je miš iz pjesme Bike Pink Floyda) i kad su mi seka i madre objesile 14 balona na plafon sobe (još uvijek su tu).

Image Hosted by ImageShack.us

Pohodila sam Eclipse. Bilo je magnificent, kao i prošle godine. Dosta ljudi je ove sralo po njima jer su naravno za godinu dana iskusniji u glazbi i znaju puno više nego prije, ali meni su se opet svidjeli i budući da nemam priliku čuti ništa bolje, ako postoji (osim samih Floyda), mislim da su odlični. Jesu zbrljali par stvari, ali zaboga, pa nisu oni Pink Floyd! Osim toga, ajde da vidim tko od vas može svirati 3 i pol sata s pauzicom od 15-tak minuta...
Pohodit ću i Pipse. Imam štake, da. Frankly darling, I don't give a damn! Somebody try to stop me...
I neka grad fafenštajn drhti!

Ups, 15 je balona, zaboravila sam jedan.
Mama, ja sam navršila 16, a ne 15!

Razočarana sam ovogodišnjom zimom.

Argh.

| 16:03 | 10 of you waved... |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.